| Šta ima nova u Varešu? Manje-više. Više manje nego više. Ne znam zašto mi se po glavi mota riječ učmalost?
Zato počinjem opet sa svojim omiljenim čovom.
Da ne bude baš sve isto ko i lani, pobrinulo se vrijeme. Sve sunčano i toplo, samo jedan dan kiše. Ali kakve kiše! Trgalo vlikačka stabla po Zenici, a i po Varešu je i pirkalo i padalo i sijevalo kao rijetko kad.
I poneku granu iščupalo.
I oblačići su se slagali kao rijetko kad. Djelovali su ko tepsija ormašica.
Sunčano vrijeme je ponekog izvuklo na tkzv. jezero, koje još nema službenog imena.
A valjalo bi ga nekako nazvat, jer nije to jedino jezero! Vareš ti je ko mala Finska, naročito poslije kiše. Trebalo bi malo ta jezera organizovat. Ovo bezimeno jezero ima uređenu "plažu",
... a da ne bude dosadna okolina, ukrašeno je kamaricama raznog smeća.
... a tu su i priručna "vozila".
Ljepše je na onom jezeru podno Bijelog Borja, samo je teže dostupno.
Ima i branu.
Pronašle su ga i patkice.
Još nešto zeleno, poput ovog jezera, uvuklo se u priče. Ne mislim zelene trotoare u Sarajevu, o tome ćemo poslije. Nešto drugo malo zeleno uspjelo je tamo gdje ništa drugo nije. Malo zeleno je ujedinilo sve vjere i nacije u jedinstveni front otpora. Zaboravljeni su Vukovari i Dubrovnici, Sarajeva i Srebrenice, bljeskovi i oluje. Ništa to nije prema maloj zelenoj vinjeti. Svašta je palo u zaborav, kad se pojavila strašna vinjeta. Nisam mogo ušima i očima vjerovat kolko mogu Slovenci jednostavnim potezom napravit za bratstvo i jedinstvo. Ujedinjeni front ima samo jednu manu - okuplja samo one s bijesnim autima. Sirotinja ne haje. Oni ako i idu kuda, idu autobusom.
|
